Dogovarate subotnji izlazak i što je najbitnije? Najbitnije je gdje je najbliži parking. Pa neće se valjda hodati do kafića. Idealo bi bilo kada bi se moglo parkirati u sami kafić.
Treba otići u šoping centar. Naravno, tražite parking najbliže izlazu iz centra jer eto nije vam na kraj pameti hodati i gurati kolica više od par koraka. Odlazak u dućan koji nije u sklopu šoping centra i nema parking u blizini je nemoguća misija. Odlazak u takav dućan se obično planira usputno dok se obavlja još neki posao u blizini.
Sigurno mislite kako na posao samo budale idu pješice. Vi niste jedan od njih, vas bi sigurno smatrali luzerom ako bi išli na posao pješice. Bicikl? Bicikl isto koriste luzeri i vi niste jedan od njih. Vi na posao idete autom i volite se parkirati ispod prozora ureda gdje radite (čitaj: sjedite cijeli dan).
Blagdani su i stol je krcat. Nema šanse da nešto nedostaje, dapače, ima se i više nego što treba. Nakrcati se k’o prasac je nepisano pravilo svakog blagdana kojeg se i vi revno držite. Možete si priuštiti jer je i plaća dobra pa nema problema. Imate prijatelje koji su u lošijoj financijskoj situaciji ali i oni će imati krcat blagdanski stol jer nikad se u hrani ne oskudijeva. NIKAD.
Subotnji roštilj je svetinja. Susjedi već znaju da u subotu moraju hermetički zatvoriti svoje prozore i pokupiti rublje koje se suši jer će u protivnom imati miris pečenja vašeg roštilja. Naravno, roštilj se mora zaliti s pivom i to obilno.
Bježite od bilo kakvog fizičkog posla. Još kada bi i usisavač mogao sam kvalitetno odraditi svoj posao, pa gdje bi bio kraj.
I onda svemu tome polako dođe kraj…
Prvo imate problem sami sa sobom na početku ljeta jer shvatite da ste nakupili još nekoliko kilograma od prošle godine. Sve od ljetne garderobe se smanjilo i ne možete obući. Onda vidite da penjanje na treći kat predstavlja alpinističku avanturu.
Tražite najbliži fitness centar (da, da, da, parking mora biti što bliže) i listate kataloge jer bi ipak kupili bicikl za vikend vožnje umjesto roštiljanja. Polako shvaćate da biti punog želuca nije najbitnije u životu. Ne koristite svaku priliku za ubacivanje “u kljun”.
Ima još toga za napisati ali i ovo je dovoljno da se zapitamo jesu li Hrvati glup narod? Rade li namjerno sami protiv sebe? Jesu li zaista neki stereotipi jači od zdravog razuma? Zar je tako teško promjeniti neke navike?