Jednog dana čovek uđe u restoran u pratnji ogromnog noja. Konobarica ih upita šta žele naručiti. Tip reče: “Hamburger, pomfrit i kolu,” a onda se okrene prema noju: “A ti?” “Ja ću isto !” odgovori noj.
Nakon nekog vremena konobarica se vrati s narudžbom. “To bi bilo 28,55 kuna.” Tip posegnu u džep i izvuče točno toliki iznos.
Sljedećeg dana tip s nojem opet uđe u restoran i ponovno naruči: “Hamburger, pomfrit i kolu,” a onda se okrenu prema noju: “A ti?” “Ja ću isto !” odgovori noj.
Nakon nekog vremena konobarica se vrati s narudžbom. “To bi bilo 28,55 kuna.” Tip posegnu u džep i izvuče točno toliki iznos.
I tako je sve preraslo u rutinu. Prođe nekoliko dana. Čovjek i noj, kao i obično, uđoše u restoran. “Uobičajeno?” upita konobarica. “Ne, danas je petak ! Uzet ću lignje, salatu i pivo,” reče tip. “Ja ću isto !” odgovori noj.
Ubrzo, konobarica se vrati s narudžbom. “To bi bilo 43,20 kuna.” Tip posegnu u džep i izvuče točno toliki iznos. Ovoga puta konobarica nije mogla odoljeti radoznalosti. “Oprostite, ali kako to da uvijek u džepu imate točno toliko novaca koliko iznosi račun?” “Prije nekoliko godina čistio sam tavan i našao staru lampu. Protrljao sam je i iz nje je izašao duh i rekao da će mi ispuniti dvije želje. Moja prva želja bila je da u džepu uvijek imam točno onoliko novca koliko mi treba da bih platio račun. I želja se ostvarila… Svaki put kad nešto kupujem, u džepu se pojavi točno onoliko novca koliko mi treba.” “Pa to je izvanredno !” uzviknu konobarica, “Većina ljudi tražila bi milijune, ali vi ćete ovako biti bogati do kraja života!” “Upravo tako ! Zatražim li litru mlijeka ili najskuplji automobil, uvijek ću to moći platiti.” “A zašto vas uvijek prati noj?” Čovjek duboko uzdahnu i reče: “E, tu je kvaka… Moja druga želja bila je da uz mene do kraja života bude pilence dugih nogu i velike guze, koje će se uvijek složiti sa svime što kažem!”
